Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

Prikaz izložbe "U čast umetnosti"

Objavljeno u: Vesti iz kulture
Petak, 16 Novembar 2012 10:28

7. novembra 2012. U Kulturnom centru Vršac je otvorena međunarodna izložba „U čast umetnosti“, pod sloganom „Neverovatno – muzeji ponovo rade“. Dela potiču iz fundusa „Muzeja u senci“ kustosa Slavka Timotijevića koji je prvi put predstavljen u Muzeju savremene umetnosti u Novom Sadu 2008. godine. Na izložbi je predstavljeno preko pedeset radova trideset umetnika koji su svojim delovanjem obeležili period od ’60-tih do gotovo današnjih dana.
Na izložbi su predstavljena dela M. Abramović, Art&Language-a, Anonimnog umetnika, S. Apostolovića, N. Bračića, A. Cvetkovića, R. Damnjanovića Damnjana, B. Dimitrijevića, Ž. Grozdanića, Zdravka Santrača, Zvonimira Santrača,S. Đ. Marinkovića, R. Todosijevića, grupa Ekipa A3, grupe Dei Leči, V. Delimar, Franca B, D. Ilića, J. Knifer, M. Jeličića, D. Petrovića, M. Pavlovića, Z. Popovića, V. Radovanovića, I. Ratkovića, M. Savića, I. Šoškića, S. Travanova i Z. Di Leonea.


Autor izložbe Slavko Timotijević veoma svesno koncentruje eksponate oko čuvenog Santračevog Balkanskog Voza (sudbine), 1994. koji se po mnogim istoričarima umetnosti svrstava u veoma značajna dela yu/exyu umetnosti. Koncepcijski, čini se da je Balkanski voz na taj način centralna tačka, u ovom slučaju fotografija, na koju je moguće ubaciti sva „upakovana“ dela Od posebnog naučnog značaja (A. Cvetković), sve čuvene fotografije hepeninga grupe Ekipa A3 Crni reflektor iz 1972. ili Oranje iz 1973. u Istočnom Berlinu, zatim čarobni četvorougao Bračić/Todosijević - Dimitrijević /Trbuljak ( Dipticus Posthistoricus, Anonimni umetnik)... Slobodno je da se krećemo Sa leve na desnu stranu i Sa desne na levu stranu (R. Todosijević), ipak nećemo stići dalje od tovara Balkanskog voza (sudbine). Impresivna kompozicija Santračevog (pa i našeg) voza, očigledno poseduje moć da „diriguje“ zadatim prostorom, nemilosrdno usisavajući poletne ’60-te, burne ’70-te, zlatne ’80-te i gorke ’90-te. Na taj način dugačka ekspozcija je u mogućnosti da se protegne od sveprisutnog taloga fašističkih znakova koji se kriju iza nekih novih/starih vrednosti (уни Кредит Постoји, Z. di Leone) preko pitanja koliko ćemo biti dovoljno glupi (ne/pametni) da se „okačimo“ o već nam poznate „čiviluke-kuke“: Predmet nepoznate namene iz bronzanog doba (N. Bračić, 1982-95) do lavirinta današnjih dana (Tema za Arijadnu, A. Cvetković, 2000-2009).
Neminovno, dela koja se pojavljuju u okviru izložbe „Neverovatno – muzeji ponovo rade“ ukazuju na interakciju između umetnika sa jedne strane i društveno-ekonomsko-političkog miljea sa druge. Takav odnos, gde umetnik predstavlja i govori univerzalnim jezikom pojedinca svakako ukazuje na ni malo zahvalan položaj u kome se našao: post-socijalistička tranzicija u kome je pitanje lične egzistencije određeno kapitalističkim merilima. Naravno, tu se gomilaju sasvim opravdana pitanja (Naprava za crtanje, D. Ilić, 1980), ali odgovori se gube u efemernim spaktaklima sada već ukorenjenog balkanskog kapitalizma. Kapitalistički moćnici u obliku fino i skupo odevenih sprip-junaka mole se sami sebi (svrstavajući se u dugi red kvazi svevišnjih) sa bezbroj svevidećih očiju i jednim jedinim ustima „istine“ koja kazuju samo jednu ne/istinu (Molitva, S.Đ. Marković)
Međutim, istina je da je teško i nezahvalno samo prebacivati događaje u činjenice i od takvih činjenica praviti crno-bele/loše-dobre istorijske mozaike. Alegorija o NOB-i (Ž. Grozdanić, 2012) na najdirektniji način potvrđuje predhodnu konstataciju. U pitanju su gipsani modeli narodnih (stvarnih) heroja koji su nakon 1944. vršili zločine koji još uvek nisu rasvetljeni. Tako se za romantizovanom NOB-om još uvek, osim crne i bele ne/boje „lenjo“ vuku i ostale boje koje će, možda u neko skorije vreme, nametnuti neku novu senku koja, nadamo se, neće ostati samo u okvirima fundusa „Muzeja u senci“.
Izložba u Vršcu pokazuje da je socijalno angažovana umetnost, uz odsustvo bilo kakve estetike, i ako je ima stešnjena je karikama i presama socijalizma, a potom i kapitalizma, u stanju da prozbori, „progunđa“ o ne/mogućim i ne/verovatnim odgovorima na protekle decenije. Na nama je da ih protumačimo.

Dragičević Slađana
istoričarka umetnosti

Vi ste ovde: Home Prikaz izložbe "U čast umetnosti"
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar