Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

Odlazak Olge Jančić

Objavljeno u: Vesti iz kulture
Ponedeljak, 29 Oktobar 2012 08:16

Namera mi je bila da budem autentična, iskrena, da sledim unutrašnje impulse, govorila je vajarka Olga Jančić, Mali torzo, 1960 Svoje višedecenijsko, plodno i predano stvaralaštvo vajarka Olga Jančić, koja nas je prekjuče zauvek napustila, posvetila je temama rasta, rađanja, klijanja, plodnosti... Ime Olge Jančić zauzima dominantno mesto u antologiji jugoslovenske i srpske umetnosti druge polovine 20. veka. Rođena je u Bitolju, a u Beogradu je upisala vajarski odsek na Akademiji likovnih umetnosti. Na četvrtoj godini primljena je u novoosnovanu Majstorsku radionicu Tome Rosandića. Među brojnim nagradama i priznanjima u njenu biografiju ubeležena je i nagrada Politike iz fonda „Vladislav Ribnikar” (1977). Jedan od njasvetlijih momenata u biografiji Olge Jančić dogodio se 1964. godine kada ju je čuveni Herbart Rid uvrstio u knjigu „Istorija moderne skulpture”, tačnije skulpturu „Udvojen oblik”. Tog događaja Olga Jančić sećala se u mnogim razgovorima koje smo vodili za naš list: „Sećam se da je Herbart Rid došao ovde u moj atelje i sa britanskom hladnokrvnošću, ćutke pogledao radove i otišao. Vest da ću se naći među svetskim imenima za mene je bila ogromno iznenađenje, jer sam bila na relativnom početku skulptorskog rada. Nemam utisak da je činjenica ulaska u tako reprezentativan izbor odigrala bilo kakvu ulogu, osim što me je naravno ohrabrila...”, govorila je Olga Jančić. Umetnica je živela i radila u kući na beogradskom Senjaku, sa prelepom baštom u kojoj su se mogle videti njene skulpture, oble i čiste forme u kojima je iskonska tema ljubavi i života iskazana sa posebnim senzibilitetom. Oni koji su poznavali Olgu Jančić pripisivali su joj osobine odgovornosti, odvažnosti, radoznalosti, upornosti... Već od 1955.godine skulpture Olge Jančić najavile su jasnu matricu njenog vajarskog postupka. Čista, svedena forma nastala je na osnovama naklonosti ka ranoj, arhajskoj skulpturi, ali sa elementima moderno shvaćenog oblika. Teme su već i u tim ranim radovima sa osobenim ličnim pečatom bile jasno naznačene i univerzalne: ljubav, rađanje, nastajanje, punoća življenja, no ponekad i zamiranje i nestajanje - i eros i tanatos. „Princip koji sam tokom rada sledila naizgled se čini vrlo jednostavnim: pratiti svoje unutarnje impulse, ne praviti kompromise sa sobom i trenutnom situacijom u pogledu praćenja aktuelnih trendova. Namera je bila da budem autentična, iskrena, da ne težim nekoj povišenoj estetizaciji, već da pokušam da ugrađenom spontanošću i intimnošću oblika pokrenem i senzibilitet onoga ko posmatra i doživljava moju skulpturu”, govorila je Olga Jančić o svojoj umetnosti. Kamen je bio jedan od najpodsticajnijih materijala u stavralaštvu Olge Jančić. Umetnica je osećaj koji se javlja pri radu u kamenu u opisivala kao čudesan. Kao osećaj intenzivnijeg življenja nego u bilo kojoj drugoj situaciji, kao osećaj bliskosti sa „onim boljim delom sebe”. „Direktno klesanje u kamenu izvodila sam na osnovu dve linje ili male zabeleške. To je stanje duboke koncentracije, gotovo meditativno. Naravno, kada je forma bila uznemirenija, onda kamen nije dolazio u obzir, nego bronza ili aluminijum”, govorila je umetnica. Poslednju veliku retrospektivu Olge Jančić videli smo u Muzeju „25 maj” 2005. godine, Klio je objavio obimnu monografiju ove umetnice iz pera Irine Subotić i Ivane Simeonović Ćelić, a uvid u celokupan opus vajarke objedinjen je i u elektronskoj monografiji (2004). Gradu Beogradu Olga Jančić ostavila je legat (1993) sačinjen od dela rađenih u bronzi, kamenu i gipsu.

Politika,  29.10.2012.

Vi ste ovde: Home Odlazak Olge Jančić
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar