Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

Izložba - Miloš Kališki

Objavljeno u: Izložbe
Četvrtak, 04 Maj 2017 19:00

Dodatne informacije

  • Datum: Četvrtak, 04 Maj 2017
  • Vreme: 19:00
  • Mesto: Savremena galerija KC-a

U četvrtak, 04.maja u Savremenoj galriji KC-a, sa početkom u 19:00, biće otvorena izložba mladog vršačkog umetnika Miloša Kališkog.

BIOGRAFIJA


Miloš Kališki je rođen 13.10.1989. godine sa trenutnim prebivalištem u Vršcu.
Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo, master akademske
studije.
Odabrane izložbe
2016.godine Samostalna izložba, galerija Istorijski arhiv, Pančevo
2016.godine Grupna izložba “Vetroart“, galerija “Tačka susretanja“, Vršac
2016.godine Samostalna izložba, Gradski muzej Vršac, Vršac
2015.godine “Izložba crteža”, Dom kulture - Studentski grad, Beograd
2014.godine „Deset godina vršačkih likovnih susreta“, grupna izložba, Vršac
2014.godine Grupna izložba, Dom omladine Beograda, Beograd
2012.godine „Izložba crteža i skulptura malog formata studenata FLU“,
Dom Omladine Beograda, Beograd
Od 2011.godine Godišnje izložbe FLU, Beograd


OD STVARNOSTI – DO STVARNOSTI SLIKE


Sava Stepanov
Iako je mladi vršački slikar Miloš Kališki još uvek na početku svoje stvaralačke avanture, u njegovim slikama je vidljiva odlučnost da autentičnim likovnim načinom razmatra brojne egzistencijalističke teme i sadržaje. Posvećen je vlastitom socijalnom okružju: ambijentima u kojima živi; situacijama u kojima autentično učestvuje a koji su produkt duboke i dugotrajne krize; ljudima čija je sudbina tom krizom označena i karakterisana... Pred tim egzistencijalnim temama Kališki, dakako, ne ostaje ravnodušan. Slikar nastoji da lapidarnom, pojednostavljenom i pomalo grubom interpretacijom stvarnosnih i metaforičko-simboličkih prizora precizno razotkrije i dijagnostikuje suštinu našeg svakodnevlja, ali i da u svojim slikama najdirektnije iskaže stanje sopstvene svesti i vlastitu ekspresiju. Miloša Kališkog ne treba shvatiti kao aktera socijalne umetnosti jer u njegovom slikarstvu nema elemenata plakatske angažovanosti. Umetnik ne pretenduje da sadržaj slike bude glavni nosilac umetničke poruke. Sve je zasnovano na njenoj pikturalnoj strukturi, na snazi i autentici likovnih elemenata (linija, boja, materija). Slike Kališkog su izrazito ekspresionističkog karaktera a moć ovog ekspresionizma je zasnovana na snažnoj, ponekad čak nezgrapnoj i gruboj liniji, na potentnoj boji i potmulom koloritu, na dramatičnim bojenim kontrastima. Linija je odista bitan elemenat ovih slika. U ukupnoj strukturi ona je konstruktivniu element, njome se uspostavlja motiv, određuju kompozicioni odnosi. Zapravo, linija i crtež u slikama Kališkog imaju armaturnu funkciju. U nekakvom ruoovsko-konjovićevskom maniru definisana je njena konturna funkcija: osim što definiše granice forme ona ima i značajnu ulogu u modelovanju. Boja e povišena do visokog intenziteta te je ukupni kolorit veoma snažan i dejstven. U ovim slikama boja čak doseže do svoje fizičkosti (ne materijalnosti) ali su u ovim slikama još značajniji njeni psihološki potencijali... Ipak, Kališki nije razgoropađeni ekspresionista dionizijskog tipa. Njegov gest je disciplinovan, cerebralno je vođen i kontrolisan. Po tome je ovaj autor blizak onim ekspresionističkim konceptima koji su zasnovani na dubokom uvažavanju i priznavanju stvarnosne zbilje, te njome izazvanim intimnim doživljajima i emocijama. Tumačenju ekspresionizma u slikama Miloša Kališkog izvanredno pogoduju svojevremena zapažanja o ekspresionističkoj figuraciji Vladimira Malekovića, uglednog zagrebačkog likovnog kritičara: „Polazna tačka ekspresije je doživljeni osjećaj, a do njega se dopire uzbuđenjem. Dinamogena čuvstva jedan su od važnih činjenika da se ekspresionizmom prevlada deterministička umjetnost zbilje, da se bilo koja estetička doktrina zamjeni unutarnjima zanosom.“1 Uz to, Kališki se intuitivno drži bekmanovske slikarske filozofije po kojoj je umetnik dužan da iznese na videlo svu dramu jednog pomahnitalog sveta, da bi razjasnio karakter socijalnog konteksta u kojem živi i deluje. A drama savremenog trenutka je koncentrisana u problematici alijenacije. Otuđenost i usamljenost su, kako je to konstatovao filozof Edgar Moren, glavna karakteristika čoveka našeg doba. Toga je, itekako svestan slikar Miloš Kališki. U jednom svom tekstu, sagledavajući vlastito shvatanje slikarstva, on napominje: „U mojim radovima se da naslutiti da je prisutan pojam otuđenja, možemo ga nazvati i momentom osame. To se najviše da primetiti u radovima sa prikazima gradova ili pejzaža.“2 Dakle, nastojeći da izrazi vlastito osećanje duha vremena, Kališki „objavljuje“ i prikazuje svoje unutrašnje doživljaje, „onaj prostor iza vidljivog“ (Josef Rafael). U njegovoj slici se to recipročno manifestuje - kao vidljivi prostor koji slikar ekspresionistički prezentuje i sažima. Analizirajući vlastita osećanja umetnik nastoji da ih ažurira i struktuira u prostor slike, čineći to struktuiranjem njenog plastičkog bića. U ovom slikarstvu sve to je vidljivo u uzbudljivim lapidarnim predstavama beogradskog urbanopolisa, u prizorima vršačkih zbijenih ulica, u prikazima nekih malih dvorišta, u enterijerima sa figurama usamljenih ljudi, ili u osvetljenim noćnim ulicama kojima hodaju ljudi sa dugim senkama koji nesvesni vlastite ovozemaljske prolaznosti žure putevima svojih malih i ugroženih sudbina... U slikama Miloša Kališkog, pored simbolike prostora, moguće je pratiti i simbolička značenja nekih često ponavljajućih motiva: drveta - koje po „Rječniku simbola“3 krije nadljudsku mudrost i znanje; meseca - koji u astrološkim tumačenjima predstavlja princip plodnosti, noći, podsvesti, imaginacije, psihike, sna i prolaznosti; kreveta ili postelje - koja ukazuje na sveto središte tajni života i umiranja, dok Prekrustova postelja jeste simbol svođenja duše na konvencionalnu meru, te simbol etičke i intelektuialne tiranije... Dve životinje (pas i zmija) koje se pojavljuju u slikama Miloša Kališkog poseduju široki dijapazon simboličnosti čovekovog egzistncijalnog principa i njegove obuhvaćenosti dijalektikom života i smrti... U tom smislu treba posmatrati, shvatati i prihvatati poruke ovih „ranih radova“ slikara Miloša Kališkog. Bez obzir na odabrani motiv, u svakom od njih izbija umetnikova zabrinutost za čoveka i njegov usud. Na jedan ekspresionistički i čudesno simbolički način, ovo slikarstvo funkcioniše i kao ekran naše stvarnosti. Sve to je Miloš Kališki postigao uspešnim transponovanjem viđenog - od pojedinačnog ka univerzalnom, od naslikanog prizora do autentične slike. Od stvarnosti do stvarnosti slike.

1 Vladimir Maleković, Kretanja ka ekspresionističkoj figuraciji, tekst u katalogu Peti beogradski trijenale jugoslovenske likovne umetnosti, Beograd, 1977.
2 Iz pisma Miloša Kališkog upućenog piscu ovih redova
3 J. Chevalier i A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983.

Vi ste ovde: Home
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar